Hepatitis B - problem javnog zdravstva

Procjenjuje se da od hepatitisa B i C boluje oko 325 miliona ljudi širom svijeta. U 2015. godini virusni hepatitisi su prouzrokovali oko 1,34 miliona smrtnih slučajeva širom svijeta – približan broj smrtnih slučajeva je prouzrokovala tuberkuloza, a značajno manji broj su prouzrokovale HIV infekcije.1

Uz dostupnost novih direktnih antivirusnih ljekova, velika većina slučajeva hepatitisa C može se u potpunosti izliječiti u roku od tri do šest mjeseci,2 ali uprkos toj činjenici, predviđa se rast broja umrlih od ove, izlječive, bolesti.

Pored adekvatnog tretmana, podjednako je važno pronaći načine sprečavanja širenja virusa. To je veoma težak zadatak, zato što nosioci hepatitisa često godinama prolaze bez ikakvih simptoma.4

Prije početka liječenja hepatitisa mora se postaviti adekvatna dijagnoza.

Simptomi virusnog hepatitisa veoma često liče na simptome običnog gripa; iako u velikom broju slučajeva oboljeli od hepatitisa B ili C nemaju nikakve simptome do trajnog i velikog oštećenja jetre. Neki od simptoma hepatitisa B i C su: 

• Povišena tjelesna temperatura

• Umor

• Smanjen apetit

• Mučnina

• Povraćanje

• Bol u abdomenu

• Taman urin

• Siva stolica

• Bol u zglobovima

• Žutica.

Velika raznolikost simptoma i različito vrijeme njihovog javljanja dodatno naglašavaju potrebu za kvalitetnim in vitro dijagnostičkim testovima za potvrdu dijagnoze.

Rezultati ovih testova pomažu ljekarima ne samo u postavljanju dijagnoze već i u definisanju toga koliko je bolest uznapredovala. U slučaju da tretman virusnog hepatitisa ne daje željene rezultate, potrebno je prekinuti ili promijeniti ga.

Kod pacijenata koji boluju od hroničnog hepatitisa C, dijagnostički testovi takođe mogu identifikovati genotipove virusa u krvi. Ove informacije mogu pomoći ljekarima da prilagode tretman svakom pacijentu pojedinačno, što posljedično ima znatno veću stopu izlječenja (do 90%)5, manje neželjenih efekata i kraće trajanje tretmana.

Hepatitis predstavlja upalu jetre, najčešće prouzrokovanu virusnom infekcijom. Postoji pet glavnih tipova virusnih hepatitisa, od kojih su najčešći hepatitis A (HAV), B (HBV) i C (HCV). Hepatitis A se širi putem kontaminirane hrane i/ili vode. Takođe se može širiti direktnim kontaktom sa inficiranom osobom. Sa druge strane, HBV i HCV se šire putem krvi i tjelesnih tečnosti inficirane osobe.

Pored akutnih infekcija, HBV i HCV veoma često prerastu u hronične hepatitise, koji imaju znatno teže i opasnije posljedice, poput ciroze jetre i hepatocelularnog karcinoma. 

Zahvaljujući Rezoluciji Ujedinjenih nacija o Agendi za održivi razvoj,6 virusni hepatitis će konačno dobiti potrebnu pažnju. Svjetska zdravstvena organizacija namjerava da do 2030. godine ispuni sljedeće globalne ciljeve u tretmanu virusnih hepatitisa:

• Smanjenje broja smrtnih slučajeva povezanih sa jetrenim oboljenjima od 65%,

• Smanjenje broja novooboljelih od virusnih hepatitisa za 90%,

• Postavljanje tačne dijagnoze u 90% slučajeva obolijevanja od virusnog hepatitisa.7

I pored velikog napretka koji je ostvaren u borbi protiv virusnog hepatitisa, ogroman je posao pred nama. Roche je posvećen borbi protiv virusnog hepatitisa i kontinuirano radi na razvoju novih načina za prevenciju, dijagnozu i liječenje virusnih hepatitisa.

References

1. Global Hepatitis Report 2017—World Health Organization, April 2017

2. WHO:

3. Global Hepatitis Report 2017—World Health Organization, April 2017

4. WHO Global Hepatitis Report, 2017

5. Global Health Sector Strategy on Viral Hepatitis 2016−2021. WHO. July 2016.

6. United Nations General Assembly Resolution A/RES/70/1—Transforming our world: the 2030 Agenda for Sustainable Development, see(accessed 1 June 2017)

7. Global Health Sector Strategy on Viral Hepatitis 2016-2021. WHO. July 2016